utorak, 09.03.2010.

O mama sto ne volim slabice!!!!

Najvolim kad me spuca inspiracija, prouzrokovana nekim događajem ili pricom s nekim, ko sto se desilo veceras i jedno i drugo.
Moram usput zahvaliti i priki blogeru koji je itekako zasluzan za ovo u svom tom nasem pretresanju svega pomalo.
Krenila sam se ususkati u krevet, ali vrag mi nije dao mira, jer misli brzo lete, a do jutra ce mi samo ostat promaja u glavi.
Svasta mi se desava u zadnje vrijeme, ali sve to uzimam ko jedan bitan razlog u zivotu, u ovom slucaju je to bila jedna bitna spoznaja. Iako smo svjesni toga, negdje duboko u sebi, prigrlimo spoznaju tek kad nam se obrusi na glavu ko rjesenje neke zagonetke.
Pitala sam sebe, pitala tako i priku kako prepoznati slabica?! Svi smo okruzeni ljudima koje uzimamo zdravo za gotovo i prihvacamo njihovo ponasanje tako kako je, neki imaju manjak samopouzdanja, neki ga zaista imaju , ali najinteresantniji su oni koji to isto jako dobro glume,a u sustini ga uopce ne posjeduju.
Takvi ljudi time obmanjuju ne samo sebe, nego jako lijepo pokusavaju obmaniti i ostatak svijeta .
Puno puta kazemo kako nekoga jako dobro poznamo. To je rijetko istina, jer ako smo mi nesebicno dozvolili da oni upoznaju nas, ne znaci da su oni to isto napravili.
Stvorimo sliku o ljudima na osnovu njihovih rijeci, a u biti prihvacamo glume i laz.
Nakon nekog vremena otkrijes veliku dozu nesigurnosti u tim osobama i lagano prebacivanje da ne valja iskazivati svoju jacinu, inteligenciju, elokvenciju.
Zasto bi itko pokusao sakriti sebe? Uvijek sam pokusala naci odgovore na ta pitanja, pretpostavljam da mnogi to isto pokusavaju.
Smatram kada covjek dodje u odredjene godine, sazrijeva na svim poljima, narocito ako je prosao nesto u zivotu, ako je vidio nesto svijeta, makar dalje od Bibinja , ali mnogi ostaju tapkati u mjestu, u svojim nekim strahovima.
Najlakse se sakrivati, ne razgovarati, trpati pod tepih, jer ono o cemu ne pricas, ne vidis prividno ne postoji.
Osobno ja volim znati odgovore na neka pitanja, inzistiram na njima, lakse krenem naprijed kad se stvari rijese, ali na neka nikad necu dobiti odgovore. Volim se tada igrati obrnute psihologije i te osobe staviti na mjesto onoga koji pita, a ja ne dajem odgovore.
Tada me se etiketira ko brutalno iskrenu osobu, ona koja izaziva i kojesta slicnog, ali ja barem nisam slabic i nosim se sa svim.
Uh sto ne volim slabice, nikako, koji u svojoj slabosti igraju mulacke igre toliko prozirne da ispadnu smijesni.
Tome smo se ja i prika cudili veceras, tim slabicima i sitnim dusama, koji ne zive uopce iako disu.
Strahove rijesis ako se s njima suocis, produbljujes ih ako bjezis od njih.
Pitam se kako ce neciji zivoti izgledati kroz par godina nakon svih izrecenih gluposti, lazi, nakon svih nacinjenih manipulacija.
Kako ce mnogi pogledati ili kako gledaju odredjenim osobama pored sebe u oci , kada na drugu stranu jedno govore, a sasvim suprotno misle.
Jeben je zivot kad ga tako zivotaris, a dokazujes drugima da je sve dobro, a nit sam u to ne vjerujes.
O mama kako ne volim slabice, o Boze hvala sto ih napokon prepoznah, sto se ne uvaljah u pakao prezivljavanja i sto progledah, a sada sve sebi potvrdih. (otkud me napalo ovo glagolsko vrijeme nemam pojma)
Predivne li spoznaje i mojoj snazi da ne prezam izreci ista naglas, sto me ne dira nit daljnja akcija nit reakcija , jer ljudi moji nitko od nas nije ljeciliste za slabice J

- 01:16 -

Komentari (40) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.03.2010.

Za sve je kriva jedna....

Jutro. Moj najdrazi dio dana, pogotovo sto ga jedva docekam, jer sanjam marendu. Prokleta bolest, ne da mi mira , uvijek ko da sam s Bijafre dosla. Uff..... smijes ovo, ne smijes ono, ma what a hell, necu krepat bas u tom trenu, ionako nas svih nesto ubija, pa i zrak koji udisemo nije zdrav pa isto disem i docepam se pastete. Smrdljiva kremica u kutijici koju tako volim. Nikako da skuzim zasto ljudi kad je kupe , istu trpaju u frizider?
Pa sa police ste je uzeli, ako se mjesecima tamo nije usmrdila nece ni dan u kuci! Ionako to nije to, ako se stvrdne, odvratno mi je to razvaljivat po kruhu, ovako kad je sva meka i trackava mom odusevljenju nema kraja.
Vrijeme je za poci. Kako ne volim tu zgradu, ali eto trebam, taj trenutak vec dva dana odgadjam, a svjesna sam da odgadjanje samo produljuje agoniju. Prija me skupi i dokotrljavamo se nas dvi do famozne „zgrade“.
Svaki put kad tamo dodjem ko da me netko sakom udari u trbuh, uzasan osjecaj. Sreca imala sam drustvo taj dan jer je i ona morala po poslu. Uvukla sam se cijela u svoj kaputic, skrivam se, mada ne znam od koga , ova zgrada je za mene ko kafic „U zdravlje“ gdje svi znaju tvoje ime, a kako bih voljela da sam neki anonimus koji doseta jednom, samo za provjeru sedimentacije.
Necu danas, ne mogu, ne zelim pokvariti vikend, ipak je napokon sunce. Napokon vise ne hodam ulicom , ne bacam se poput lososa uzvodno, suho je. Ponedjeljak. Odlucila sam.
Pritom primjetih ceduljicu na staklu saltera i ne vjerujem svojim ocima, ali brzo izadjem.
Otisle nas dvije u zgradu do, morala je pokupit jos neke rezultate i doceka nas red. Mrka lica, tuzna, svi sute. Opet ugledah ceduljicu: „Molimo da prilikom preuzimanja nalaza predocite zdravstvenu iskaznicu!“
Huh?! Mislim sto je doslo do toga da se sumnja na drpisanje nalaza? Kradju identiteta? Sto je nikla neka nova mafija koja prodaje dobre nalaze za par iljada eurica ili sto?
Nas dvije smo razvile cijelu pricu i pocele zabavljati ljude oko sebe. Uskoro ce poceti malo skenirat roznicu ili rendgenski pregled ko na aerodromu.Jadan onaj ko ima pacemaker, mogli bi to zamjeniti za neku bombu, ipak kuca ko sat . Svi smo potencijalni Bin Ladeni.Ko u nekom americkom filmu, odmah snage interventne policije, spustaju se konopima, opkoljavaju zgradu. Sve samo da nalazi budu sigurni .
Tad ugledam decka, koji ih urucuje, kako ceprka po ogromnoj kutiji i trazi nalaz. Covjek bi pomislio da u ovo moderno doba postoji baza podataka pacijenata, eto kad vec predocujem knjizicu, gdje se jednim klikom sve nadje i na licu mjesta printa. Neeeee, decko kopa i kopa po kutiji , na kojoj jos uvijek stoji naljepnica Knorr, je malo izbljedila , al ..... bitno je da su pacijenti dobili bar juhicu, posli je sprema za nalaze. Dvostruka korist, recesija je.
Da ne vidis svojim ocima rekla bi da nije istina.
Cerile smo se ko dvi lude, moje blesiranje me (citaj pizdarije) uvijek izvuce iz najgorih situacija, makne mi misli sa ocitog. Sto da kazem, otisla sam toliko daleko da me spopala misao , kako to da super ljepilo zaljepi bas sve, papir, metal, covik zalipljen na plafon, a cep na tubi nikad? Uvijek je otvoris, da malo ide teze , ali otvoris! Hmmm
U istom momentu sam se sjetila price od frendovog frenda, koji je priupitao, da jesmo li primjetili da kada covjeka udari auto , uvijek ga izuje?! Htjela ne htjela, pocela sam se smijati, crni humor do bola, ali istina ziva!
Ajme sto sve covjeku padne napamet.!
Dovoljno smo izludili ljude za jedan dan, odlazimo, mene glad opet pocela morit. Ti pasa, teskas bi mi pozvidio na obrocima, a ko zbica sam.
Idemo na kavu, sa motom Carpe Diem. Usput cu kupit nesto za jesti.
Smijuci se sjedamo u auto i kazemo jedna drugoj: Mislim da je za ovo sve kriva pasteta, fala barba Gavrilovic , na neki nacin si nam uljepsao dan !

- 21:56 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 24.02.2010.

Obecavam ti....

Obecavam mada to nikada ne radim, jer zvuci tako jako, terminalno, i onda to moram ispuniti, a ne znam da li mogu , a znas sto osjecam za glagol morati. Ipak ovaj put obecavam.
Tesko mi je zato sto to radim ovako, a trebalo je sve biti drugacije, ali uz ovo napravit cu i ono sto je presuceno, sto je samo nama opipljivo.
Zapakirat cu u najljepse kutije sve zelje i nedosanjane snove i spremit ih u divan trenutak svoga zivota. Nedosanjani predivni san koji sam te bila zamolila, ali sanjat mogu, sanjati zelim, bar tamo sve je kako bi trebalo biti.
Njegovat cu ih za one dane kada samo uspomene ostaju, kada u takvim uspomenama utjehu nalazimo.
Obecavam da cu zalijepiti sve krhotine, one nevidljive, i varat cu pri tome, jer ostavit cu jednu da me tu i tamo podsjeti na sve, iako tuzno kako zvuci, ta krhotina davat ce mi pa bar na tren, djelic neispunjene radosti. Ne bojim se boli, ne bojim se nestajanja, precesto se s tim suocavam, bojim se zaborava.
Ne zelim zaboraviti, lice, glas, smijeh, predivne rijeci ....zelim to sacuvati, drugacije ti ipak ne mogu obecati.
Raspustit cu brsljan s kojim sam obuhvacena u njeznom stisku i zbog obecanja izaci na slobodu, kakvu nisam zeljela.
Pustam nas u visine, poput papirnatog zmaja, onako sarenog , veselog , a ipak krhkog poput zivota kojeg ovako zamislili nismo . Nosit ce ga povjetarac, a ja se nadam , da nas u ovom bunilu i ludilu nece odnijeti u krivom pravcu i da necemo iznevjeriti sebe i okruziti se lazima ko mnogi.
Obecajem ti , da cu se truditi to ne uciniti, obecaj da neces ni ti.
Ali znaj : Andjeli su za mnoge na nebu, ali okreni se oko sebe tu su pored tebe, uvijek ce biti uz tebe, bez da ih to trazis, cuvat ce te i paziti na tebe .
Ako ikad osjetis kao da moras pruziti ruku prema necemu , ucini to makar i skrivecki......ja cu to znati, ja cu biti tu. Obecavam ti.....

Za tebe:

- 22:27 -

Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 23.02.2010.

Naci cu uncu dobrote....

Pitaju me ljudi, zasto ne pisem, nista ne govorim, mada je istina sasvim drugacija. Pisem, ali ono sto je na papiru, kao da je bolje da ostane nezamjeceno, neizreceno.
Ne znam, vjerojatno se nalazim u nekom vakumu svojih misli, koje kao i svi , ponekad zelim zadrzati smo za sebe.
Vjerujem da za sve postoji pravo vrijeme pa tako i za to.
Vjerujem. Kako me u posljednje vrijeme ta rijec zaokuplja. Zaokuplja me toliko , da me iznenadjuje svaki put kada netko kaze da ne vjeruje u nista, da je prestao vjerovati. Da li je to trenutna letargija svakodnevice ili je to zaista tako, ipak je tuzno . Meni je tuzno.
Ne shvacam kako se moze ne vjerovati u nista.
Ne bih zeljela da sad prica krene u neke filozofije ili dubioze. Za mene je vjerovanje pokretacka snaga, nesto sto me vuce i nosi ka pozitivi. Duhovnost, ona moja , nije u smislu samo ciste religije , tu sam ipak vjernik laik. Tako me zovu oni koji su stalno u crkvi , a ja nisam.
Dok sam hodala Kalelargom, prolazim kroz rijeku ljudi, cujem njihov zamor, lica svakojaka, smrknuta, stisnutih usnica, naboranih cela, zamagljenih ociju bez sjaja. Gdje je nestao smijeh? U tom trenu naleti par skolaraca i razbije taj zamor tuzne monotonije i srce zaigra. Oni se nadaju i vjeruju. Cisto djecje predivno stanje.
Sjetim se sebe u tim godinama i pitam se kao i mnogi: Zasto sam htjela tako brzo odrasti?
U ovo vrijeme korizme, ne prestajem se cuditi izjavama o odricanju, smatram to nepotrebnim. Za mene je odricanje u tom smislu , odricanje od losih stvari, opcenito, dati sebe i svojim dobrim djelima poboljsati barem trenutak.
Kako da ozbiljno shvatim necije odricanje, kada ta ista osoba tvrdi da ne vjeruje u nista? Da li je to licemjerje onda? Zasto raditi nesto u sto ne vjerujes?
Mnogi me ispljuvaju kada to kazem, ali moje misljenje je takvo , ne mora se nitko s njim slagati.
Neki su isli tako daleko i prijetili mi paklom. Meni je to prestrasno, jer ako vjerujes u nesto, vjera sama govori da ce i najveci grjesnik ukoliko se pokaje stati pred Gospodina, cemu praksa zastrasivanja?!
Ne vjerujem u pakao na taj nacin, po meni je on rezerviran zaista za one koji se ni pred kraj kajali nisu, na neki ironican nacin, smatram da cu tog dana gore ugledati velika iznenadjenja.
Zar je moguce da i u ovom segmentu vlada teorija „Zavadi pa vladaj“ ?
Zivot nije bingo, ne treba se igrati s njime. Ne bi se smjeli igrati ni sa onim nakon zivota.
Vecina je raj zamislila sa zlatnim vratima, zelenilo, ko prizor iz Grcke mitologije.
Moja slika je drugacija. Bijela obicna vrata, sve cisto, mirno, smiraj nakon borbe.
Kicenje cu ostaviti onima koji bez materijalnog ni gore ne zele poci. Opravdavat se meni ne moraju. Tko sam ja?! Nit sam sudac nit porota.
Za mene uistinu postoji samo Jedan, koji zna sve unaprijed, koji vidi nasu ljepotu koju ni sami ne vidimo, koji nas voli bili ruzni ili lijepi. Onaj koji nas prigrli i gura na svijetlo kad nesvjesno hodamo po rubu.
Takva misao mene ko laika vjernika, prati dnevno, ohrabruje , jaca.
Eto taj cu dio prakticirati dnevno neovisno o pojmu odricanja, neovisno o tome sto drugi mislili.
Necu odustati nit od onih u kojima cuci makar i unca dobrote. Hodat cu uz njih nezamjetno, jer zivot svakog onog prolaznika sa pocetka price , kad tad se ogrebe o nas, iako toga nismo svjesni. Mozda nasa mala bica, iako poput zrnca pijeska u ovome velikom svemiru, ipak imaju vecu svrhu .koje jos nismo svjesni.

- 10:56 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.01.2010.

Koltrine mog teatra

Precesto u zadnje vrijeme, gledam svoj zivot i zivote drugih ko neki teatar. Nemas pripremljen scenarij poput glumaca, vec dnevno improviziras ulogu, ulogu svog zivota. Publika je raznolika uvijek prisutna, nema skupnih ovacija ili kritika u novinama, ali postoje, glasne ili one presutne.
Na svoju radost, spustila sam koltrinu jedne predstave u svom zivotu i gledam je ko veliku generalnu probu za nesto bolje sto ce uslijediti. Mali pripravnicki.
Kako u zadnje vrijeme imam opet zdravstvenih problema, pokusavam se ne fokusirati samo na to, ne zelim da me to konzumira, zaokupiram misli i razmisljanja citanjem, pricanjem.
Svjesna sam da sam prije dobila bitku, ali ne i rat, eto zivot je takav da uvijek dodju nove.
U toj prici, naletis na puno ljudi i vec se spremam na Kvisko pitanja, koje vecinom ne volimo, ali se dosjetimo kako im doskociti.
Kada upitaju: "Kako si?" vecinom odgovorimo "A tako nije lose" i eto na vraze stizu podpitanja.
"Pa sto ti je? Nesto se desilo?"
Ahhh, zato sada da bih izbjegla jednostavno kazem "Ide", mada bih radije upotrijebila onu da se kotrljam . S time im zacepim usta, jer nije me volja sad objasnjavati sto i kako, uostalom ne treba svakoga nit interesirati zar ne?!
Ne volim kada mi pocnu dijeliti savjete da se moram paziti, ko da sam malumna pa to sama ne znam, ali eto zivim u svijetu gdje moram raditi da bih prezivjela.
Cudno je u danasnje vrijeme upotrijebiti tu rijec, ali nazalost je istinita.
Nekadasnje desetine, trecine i cetvrtine danas su kamuflirali pod nazivom PDV, pa eto mi raja misleci da smo nadisli te stvari zivimo u zabludi.
Pokusavam utjerat dugove kako bih namirila gladne tim PDV-om i usput omogucila sebi zdravstveno, dopunsko, platila harac, jer ako ne moram dati cash, a cash ne mogu dati ako se ne naplatim. Medjutim haraclije to nije briga oni hoce svoje pa ti crkni , ako nemas . Shvatis da je disanje skupo, odapinjanje jos skuplje.
Citajuci i razmisljajuci dobijem jos vecu glavobolju i to kolosalnih razmjera, pa ti mala smanji stres i pripazi na zdravlje.
Nema frke , dajte mi formulu i budem, mozda zaista i dozivim to ozivljavanje malog i sitnog poduzetnistva u pravom smislu, bez prica vec djelima, pa da napokon moj rad bude placen i time smirim svoj stres.
Teatar, taman mislis eto gotov cin idemo dalje, uslijedi nastavak, sa nista slabijom radnjom, samo se glumacka ekipa prosiruje.
Nikao sad jos jedan genijalac, hoce zabraniti sportski ribolov, mada za mene je to zatiranje tradicije.
Nekoc davno sablaznjavali smo se cinom paljenja knjiga da bi se zatrlo znanje, a sada cemo imati cin paljenja kaica i povijesne tradicije, jer je u nekom uredu iznikao mozak operacije .
U svemu tome me ljute ljudi koji ne shvacaju bit, nalaze opravdanja za takva djela, a zaboravljaju pri tom sto to sve nosi.
Dovoljno da im zamases sa komadom slanine na koji sekund isprid nosa i eto proglase ga herojem.. Oslobodi me Boze ovakvih, koji imaju moc i zabijaju zadnju brokvu u nadu za normalni zivot .
Drugi se bave buducnosti, mi se jos uvijek batrgamo u proslosti, padajuci sve dublje, ali opet nalazimo opravdanja.
Zanima me da li ce nas teatar s ovom predstavom dobiti kakvu nagradu, zanima me sto trenutno nasi sousse chef-ovi spremaju u svojoj ludoj kuhinji.
Mozda se iznenadim i docekam najbolji buffet stol, sa najfinijim delicijama koje ce napokon bit dostupne svima, ne samo pojedincima.
Mozda dozivim da ova predstava dozivi svoj zavrsni cin i da krenemo u stvaranje nove, bolje, gdje smo svi svjesni i napokon veseli!

Sjetih se na kraju svoje himne :)
moja trenutna

- 11:25 -

Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.01.2010.

Date or not to date ??!!

Mislim da je najgore ponovo se baciti u opticaj. Nakon veze koja je obecavala sve samo ne raspad nasla sam se opet na pocetku.
Ljubav. tada i samo tada sam zaista to osjecala u svakom smislu i izrekla sam te rijeci , zaista ih osjecajuci u svakoj pori... bilo je obostrano , samo moja je ostala, druga se potrosila.
Opet cu citirati one nase stare, iako im se rugamo da ne znaju nista, jer mi smo ipak pametnija i modernija generacija.
Mudrost se ne stice tek tako, nema knjige iz koje to mozes nauciti, mudrost stices zivotom, ma sto drugi govorili, zato mi je ova izreka ostala tako duboko urezana: " voli me svaki dan pomalo i cijeli zivot sve jace, nemoj me voliti odjednom i intezivno i na kraju zaboraviti sto ljubav znaci"!
Pametni su oni, pametni , ja to sada itekako znam.
I eto nakon te ljubavi koja je nestala, nasla se ja opet na bespucima prometa , ne onog na veliko ili malo, zivotnog.
Taman kada sam pomislila da sam napokon nasla svoju srodnu dusu, eto na vraze ode dusa. Pregazila sam svoj ponos toliko puta da ne bi mogla stati do prekosutra nabrajati, ali ponos ne valja imati u velikim kolicinama samo te koci, zaboraviti ga treba kada znas da se boris za pravu stvar. Eto i tu sam se precijenila, ali nije mi zao.
Izlasci, ali sada su drugaciji. Ne polazem racun vise nekome gdje idem i koliko ostajem i najvaznije s kim idem vani.
Ja i moja ekipica poput onog iz "Seks i grad" uvijek se super provodimo, vesele smo i otkacene pa eto i uleta koliko oces.
Tu sad i pocinje prica. Pitamo se da li ulete vjezbaju kod kuce, pohadjaju neke seminare imaju mentore ili sto? Cega se sve nisam naslusala jaooo. Zapitala sam se tada, cime me onaj moj princ tako osvojio i kako?
Odgovor je bio , jednostavnoscu i spontanoscu. Dobitna kombinacija!
Pa zasto onda toliki broj muskaraca misli da glumatanjem i foliranjem postize nesto posebno.!?
Rano jutro, svi se zabavljaju, a pored uha odjednom pitanje, da sto ja mislim o stanju u poljoprivredi? ma covjece ni po danu o tome ne mislim niti imam neko posebno misljenje, a kamoli u tri ujutro!
Iza njega copor njegovih vrsnih prijatelja koji ko da navijaju na utakmici, a mojoj priji drugi recitira Petrarcu . Uz smijeh i nevjericu pocastile smo ih cugom da ih bar ne ismijemo pred drugima.
Nedugo upoznam jednog, komad ipo, rastaljuje zeljezo izgledom, ali ono stvarno. Prica po pricu, i nadjemo se mi jedan dan na cugi. Dojam cool tipa izbljedio je u tom momentu kada sam ugledala njegov gard ko da je grad oslobodio od neke posasti. Mislim da bi mu po pozi i Spanjolski konkvistadori pozavidili. Bez imalo uvertire , gledajuci moj pogled s dignutom obrvom, smatrao je da sam nekako lose volje i odmah izjavio kako ce me on i njegov gorila tako razveseliti.
O moj Boze, sa imaginarnim prikama, raskrstis u petoj godini zivota, a ovaj u tridesetima jos nije. Stoga ostavim ja njega i gorilu da popiju cugu skupa, jer dvoje je taman , a troje previse.
Dan danas pocrveni kad me vidi, promuca nesto, ni traga konkvistadoru.
Drugi me zadivljuju kljucevima svojih limenih ljubimaca, iako rece da ga prijatelj vozi da on moze piti. Pitala sam ga sto ce mu kljucevi od dva auta ako mu auto u garazi , i da li je mozda ko Sveti Petar naoruzan jos kljucem od podruma, ureda, jer nikad ne znas di ces morat naletit, a zamisli bit bez kljuca. Zasto svi misle da sve cure padaju na bijesne aute? Dobro je da znam razliku izmedju fice i moskvica! Briga mene!
Skoro sam odustala, kada pricam prijateljima oni umiru od smijeha, jer ja ko da zapinjem na posebne slucajeve, ali pozitiva je u tome sto barem druge zabavljam. Smijem se i ja, jer kako mi kazu da miporedaju deset Adonisa i jednog Trola ja bi opet na Trola ! Stoga su mi naredili da vise ne izlazim s onima koji me pozovu van, nego da ja pocnem pozivat.
Ali vrag mi ne da mira i eto mene on the road again.
Totalni kuler, odmjeren, dobro izgleda, dobra spika... i eto na opet sranje. Taman kad sam pomislila nije Trol, izjava stoljeca.... sve je super sve je pet, ali imamo previse zajednickih prijatelja i to on ne voli ! WTF! Naravno morala sam im ispricat najnoviju anegdotu svoj nazovimo love life, plakali od smija. Boze ja sam hodajuci tretman kavitacije, treses se od smija i zatezes tijelo, a ne trebas se nesto posebno ni zamotavat! Psiho slucaj ...e sad je dosta... prihvacam savjet prijateljica i to je najbolji potez do sada!
Upoznala nekog, spontanog, zabavnog , nadasve zanimljivog... date? Da, date bez prirucnika, bez prijevoda, pisat cemo ga sami, nadam se!







- 16:02 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.01.2010.

Sanjarica



Kisa pada sigurno vec tri mjeseca, istina uz neki mali intermezzo od koji sat ili dan, ali osjecam se ko Limenko iz Carobnjaka iz Oza, skripim i jedva se micem, potreba za WD 40 raste.
Uz ovakvo ocajno vrijeme, osjecam se tako usporeno i samo mi se spava, nisam sposobna za bas nista. Nisam neki spavalica, kasno legnem i rano se ustanem, volim jutra i jutarnje rituale, kad je jos sve tiho, mirno, neuzurbano. Ne mogu sebe zamisliti da u zadnji tren iskocim iz kreveta i sve odradim na brzinu, budem tada sumanuta, naopaka fali mi moj ritual.
Jutros pijem kavicu i razmisljam o snu koji sam imala. Cesto kazemo kako smo se naspavali i nismo nista sanjali, mada je prava istina da uvijek sanjamo , samo se ujutro toga ne sjecamo. Najgore mi je kada mi se snovi isprepletu sa javom, budim se i ne znam da li se to desava ili ne.
Snovi, cudna pojava. Koliki su se samo bavili ili se jos uvijek bave tim nazovimo fenomenom!
Ponekad me cak i strah pricati o tome, jer znajuci psihologe u tvojim snovima odmah traze neku poremecenost, maniju, nikad nesto lijepo. Ne znam da li ste to primjetili , ali sve o snovima se uvijek svodi na neku opasnu bolestinu.
U mnogim casopisima kazu .“Pamtite snove, jer ono sto mozda ne vidite dok ste budni, dok rjesavate problem, prikaze vam se u snovima ,cak se nadje i rjesenje. Kad se probudite zapisite!“
Zasto onda na kraju i kad pricate o snovima, svi posezu za Freude prirucnikom i odmah u tebi nadju skrivenog manijaka? Sanjas cvijece, problem! Sanjas majku problem! Sanjas vazu eto opet problema!
Pa tko bi htio glasno reci svoje snove kada samo cekas nekog Freuda koji ce ti reci da si malo maknut, zovnut?!
Zanima me jako sto oni sanjaju i kako bi sebe protumacili ili razvrstali?!
Isto kada sam iz znatizelje isla rjesavati Roscharch ink test. Neke mrljotine , meni lici na masku, nesto mi ne lici na nista .... rezultat, da sam normalna i da nema tragova psihozi. Uff ajde barem nesto ...
Sto da sam vidjela sismisa , jer neke slike uistinu znaju liciti na tu zivotinju, bila bi serijski ili sto?
Ovih zadnjih nekoliko dana sanjam cesto isti san, san o govnima. Oprostite na izrazu , ne znam kako bih to drugacije rekla, ali tako je. Ma drek, kako bi rekli nasi kontinentalci, ali ne zvuci nimalo ljepse.
Napokon se sjecam sna i kad gle sanjam drek za drekom i smijem se sama sebi i ironiji svega toga.
Svi smo znali pozorno slusati nase stare kad bi pricali o snovima i njihovom tumacenju i znam da sam zapamtila, da kad sanjas to smedje da je to bogatstvo, blagostanje i sve to nesto lijepo. Pitam se da li su se mozda nasi stari preracunali, da nije mozda taj drek u snovima moguci drek na javi.
Ipak povedena boljim tumacenjem bacila sam se na kupovinu LOTO-a , super sedmice ili kako se vec zove. Nemam pojam o tim igrama na srecu, jer kad me zena pitala sto bih igrala, a ja joj uzvratila blijedi pogled koji moli pomoc, pocela je nabrajati Bingo, super 7, 7/49, keno, sudoku..... zavrtilo mi se u glavi. Na kraju je predlozila instant dobitke, raznorazne strugalice, ljubilice, express ovo , express ono. Zakljucila sam da ukoliko bih i krenila u pohod za dobitkom, ponukana snom o dreku trebala bih naci jos jedan posao da zaokruzim, sastruzem sve sto se nudi.... u blagu ruku novo radno mjesto zaokruzivaca/strugaca.
Ne znam, mozda moj san i donese nesto lijepo, bilo sto, da me nasmije.... mozda me nasmije i poneko strucno tumacenje tog istog sna. Tko zna kakvu bih dijagnozu dobila , posto se sanjajuci valjam u dreku..... tko zna s cime se iz proslosti to ja borim.?
Ipak povjerovat cu sanjarici, bilo da je tumacenje rimsko, egipatsko, cigansko ili neko novo, ljepse zvuci od bilo kakvog Freuda ili psiho testa..... mislim da mi se bas svidja moj san , makar samo to i ostao, a vama psiho mestri sretno analiziranje!

- 19:15 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 07.01.2010.

ah taj covjek

Evo ne mogu spavati, najgora situacija, koja se nazalost meni i precesto desava. Valjda ovaj moj ludi mozak jednostavno ne zeli odmor kad ja to hocu, a toliko sam se izmorila danas, da bih trebala imati totalni kolaps.
Popodne sam s prijateljicom provela razglabajuci o nekim temama na koje nikako naci posten odgovor i jedini zakljucak koji se covjeku nametne je da o nekim stvarima i ljudima jednostavno ne treba previse razmisljati.
U zadnje sam vrijeme pocela zazirati od nekih tema, slusam sto se prica, ali kad malo bolje promislim bolje mi je i sutiti, jer neki ljudi tudja misljenja koriste samo za svadju.
Zanimljivo je to da neki, koriste rijec debata, kao izgovor , nametanje misljenja, ne postivanje razmisljanja druge strane. U cemu je onda kvaka debatiranja, ako se sa svim moram sloziti?
Volim iznositi svoja razmisljanja, pa covjek je koignitivno bice, ima mozak koji se cijeli zivot razvija, trenira, i dobra debata je super stvar.
Ovi od kojih zazirem u zadnje vrijeme su po meni kao usisavaci, crpe snagu iz svih da bi nahranili sebe same i ako im povladjujem na jedan nacin postajem i ja usisavac.
Ne hvala, sasvim sam zadovoljna sa svojim malim phillips-om u kantunu sobe! Promjenim mu filter i radi ko lud.
Hmmm, mozda se oni kroz to na svoj nacin i filtriraju, s time jos i gore. Nikako ne zelim biti , ni u kakvom obliku njihova filter vrecica!
E tada je ono meni najsmjesnije! Ti si previse temperamentna! Ili kad se uozbiljim, previse sam ozbiljna.
Pa ljudi moji nemam ja prekidace da ih stiskam prema vasem poimanju nekog odredjenog kodeksa raspolozenja. Ponasam se prema onome kako osjecam, iskreno kazem sto mislim, makar se to nekima i ne svidjalo. Ni meni se puno toga ne svidja, ali necu se tad cerit ko ona stvar na nove mudante da bi se odredjeni krug osjecao bolje i ispunjenije jer je njihova "posalica" tako dobro prihvacena.
Kazu mi:"ti uvijek imas nesto za reci!"
Pa cekaj, ako vec znate da uvijek imam nesto za reci, za Boga miloga , zasto me onda uvijek pitate , ako znate da necu sutjeti?! Cuda se desavaju, ali takva ne!
Vec se sad smijem , jer ce neki gornji napis mozda smatrati oh so vulgar, jer priznali mi to ili ne, tabu je kod nas rijec koja zaista ima svoje posebno znacenje.
Mogla bi pridodati i licemjerje.
Nitko ne psuje, navodno, nitko nema ljubavnike/ljubavnice, nitko ne laze, ne krade.... koje predivno drustvo iz prirucnika.
Danas sam bas rekla prijatelju, svi smo postali zatupljeni nebitnim stvarima, skrenuli smo na puteve na koji su nas roditelji upozoravali, pamet se danas izruguje.
Izrugujemo je na puno suptilniji nacin, samo sto danas za to krive nekog drugog. Vise ne mozemo kriviti zelju feuda da je bolje da raja malo zna, skrivati znanje i knjige od njih.
Ubili nas reklamama i laznim sjajem.
Jednom me jedna cura upitala gdje sam kupila majicu , jer joj je bila takooo super. Inace ona na sebi reklamira sve velike marke, mogli bi joj cak i platiti za to. Kad sam joj odgovorila da sam je kupila u "kucici broj jedan", pritom misleci na mali stand neke ekipe, bila je luda jer " Joj tamo , kad se taj ducan otvorio , moram tamo!?"
Mozda sam bila malo bezobrazna, ali uzivala sam u njenoj faci kada sam joj objasnila sto je to. Zgrozena sto je i pomislila da bi mogla na sebe navuci jedan "takav" odjevni predmet s "takvog" mjesta, udaljila se promrmljajuci par nerazgovjetnih rijeci..
Zalosno je to u sto se pretvaramo.
Lazemo, pretvaramo se da nekoga volimo, a nije tako, muljamo, lijecimo komplekse na slabijima, umjesto da im pomognemo, gazimo, i pri tom se tjesimo da smo danas puno ucinili i imali tako predivan, produktivan dan.
Zivuce lutkice na navijanje , to smo postali. Marsiramo prema programu dnevnih zadataka, izgubljenog i otudjenog drustva.... no na kraju dana kada sjednes , htjeli to ili ne, rezimiras... od svega pobjeci mozes, ali od sebe samoga ne, ma koliko se trudio ili htio.
Nadam se da ce ta koignitivna moc covjeka prevladati na dobru stranu, uskoro!







- 23:28 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.12.2009.

Na tren cu odlutati ...

Najvise bih voljela da sam danas pjesnik, glazbenik i da mogu misli i rijeci ispoljitii i na takav nacin.
Medjutim nisam, pa pribjegavam isprobanom receptu potrage za pjesmama koje mi gode raspolozenju.
Godina se blizi kraju, tik tak, pokusavam zaviriti u nova vrata , nove pocetke, jer sve opet pocinje od broja jedan.
Ispostavi se da zivot na neki sulud nacin nema kontinuitet, jer uvijek vracamo brojcanike vremena na pocetak.
Nebrojeno puta , narocito u zadnjih pola godine, pozelila sam da nisam ovoliko duhovna, emotivna, osjetljiva na nedace ljudi oko sebe. Pozelim puno puta da sam samo pasivni promatrac, narocito u krugu obitelji ili nekih blizih osoba.
Nemoguca misija, pogotovo poznavajuci sebe i onog sto bih najvise htjela promjeniti, da me ne diraju stvari na ovakav nacin. Da se vise puta sjetim sebe, i stavim sebe u prvi plan.
Dozlogrdi covjeku uvijek klimati glavom na tudje probleme, pritom hiniti kao da vlastitih nemas, a imas ih i za posudbu.
Sebicnost, licemjerje toliko prepoznatljivo u ljudima koji se hrane tudjom energijom kao da im je to nuzan zrak za zivot. Pijavice su bar imale kakvu takvu medicinsku ulogu, pitam se koja je njihova.
Pored takvih ljudi sve vise se osjecam ko da sam provela dvadeset minuta u perilici za rublje na najbrzoj centrifugi, iscjedjena poput stare plahte. Ne zelim vise takav osjecaj.
Zanimljivo je kako prikazu da su bas oni u pravu, cijeli svijet je protiv njih, nitko ne razumije njihove borbe, ne smijes im proturjeciti jer tko bi se uopce usudio?!
Njihove rijeci u njihovim glavama ocito zvuce ko najbolja melodija koju sam ja na pocetku zeljela skladati, samo pitam se tko takvu melodiju zeli slusati vise od jednom.
Postupci ili bilo sto da naprave uvijek imaju opravdanje, dok odgovore koje das, gledaju ko napad i tada postaju zvijeri.
Da li zaista vjeruju u to sto govore ili nakon izrecenog ipak razmisljaju o posljedicama ucinjenog? Pomisle li ikad o odgovoru druge strane, osjecajima, razmisljanjima ?
Trudim se misliti da da, sve do onog momenta kada svoje postupke idu ponovo opravdati napadom.
Vise no ikad, pozelim odlutati barem na kratko , daleko od stvarnosti, biti u nekom svijetu gdje nema takvih ljudi, gdje se ne trgas prilikom biranja rijeci da ne bi povrijedio one koji tebe svjesno povrijede.
Da li ikad gledaju pozadine recenog, da li ikada uopce zele ista saznati o drugim ljudima, ili su drugi ljudi samo meta za njihovo oruzje?
Evo sada kada se nas ljudski brojcanik opet priprema za pocetni start, sanjari , kako nas neki vole nazivati , donose velike odluke, rezolucije.
Ah moje odluke! Imam ih par, ali nista slicno nekom prestanku jedenja cokolade, pusenja.... odluke nekog drugog smjera.
Na mojoj nevidljivoj listi nalazi se nekoliko stvari, na jednu sam se pripremala jako dugo, mozda cu jednom o njoj pisati , nisam je htjela tako skoro izgovoriti, ali sto danas itko moze planirati.
Nitko od nas nije planirao puno toga, ali se desi, suocis se s tim, odjednom shvatis da za puno toga nemas vremena, ja sam danas na neki nacin molila za vrijeme. Vjerujem da sam nekoga i sokirala s tim, ali mozda sam tu osobu navela na to da upozna mene na bolji nacin, bez ishitrenih zakljucaka. Ponekad je potrebno samo pitati, zasto se nesto desava i zasto ponekad nesto kazes, tada ne bi bilo nikakvih nesporazuma.
U biti , izgleda da je najteze i najhrabrije zaista upoznati nekoga.
Najlakse je pretvarati se da nekih stvari nema.
Na kraju , znala sam odgovor, ali ipak sam pitala, covjek s vremenom intuitivno vec osjeti neke stvari,ali nisam nit tuzna nit razocarana.... vjerujem da je za neko vece dobro.
Na ovoj odluci imat cu puno posla, a nemam vremena, tik tak, ali nikad se ne zna , mozda je ovaj put vrijeme na mojoj strani, tek toliko da uspijem to napraviti.
Kako se kaze, rjesenje kad ga najmanje ocekujes nadje se ispred tebe.... mozda kada brojcanik dodje na start tek tada zapocne moja prava utrka , ne u svijetu sanjara , u pravom.... a dotad ko mi brani sanjarit..... to je ipak moj bijeg u neko bolje vrijeme i tada pripada samo meni....
A svi vi moji duhovni sanjari, cekam vas na novom startu ....


- 23:38 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 19.12.2009.

Sentimenti...

Hladno je, zima je tu. Nemogucnost stalnog boravka vani i konstantnog trazenja topline ostavlja mi dosta prostora za citanje, razmisljanje.
Lijepo je citati i razmisljati mada bih ponekad to razmisljanje zaista voljela svesti na neki minimum. Mogucnost razmisljanja na kapaljku, uopce ne misliti puno. Odlicna ideja.
Kad imam ludu glavu uvijek punu pitanja, znatizelje i onda sebe na neki nacin zakopam.
Prije dva dana sam citala nesto sto je jedan moj prijatelj napisao i jako sam se iznenadila sadrzaju, mislima i odredjenom dozom boli i trazenja novog puta i pocetka . Moram priznati da me iznenadilo, jer koliko god mislimo da imalo ikoga poznamo, tek kad nam dozvole da udjemo malo vise u njihov svijet shvatimo da to nije bas tako.
Poznamo nase povrsine, vanjske omotace koji su prezentacija za svijet, unutrasnjost i sve ono sto ona nosi , totalna su nam nepoznanica.
Citajuci ,u mnogo cemu sam vidjela sebe, svoje dileme, svoje boli, svoje pokusaje bijega sto pokusaje novog pocetka.
Sentimenti!
Toliko se prica o tome tko sto osjeca ili ne, al u sustini prica je jedno, osjecaji su totalno neka druga dimenzija.
Vjerujem da mnogi, a i ja sam bila medju njima, smatraju da ako se prica ili iskazu osjecaji skidaju zastitini omotac oko sebe i postaju ranjivi, postaju obican covjek. Danas se pitam sto ima lose u tome?
Tek sad shvacam sto znaci biti taj obican covjek. Shvacam i znam sto znaci biti ranjen, i kako je tesko razorene zidove ponovo dici i ne htjeti ih spustati ni pod koju cijenu.
Tesko je ponovo se prepustiti, barem meni.
Nikad nisam voljela analizirati. Za mene je to bespotrebno trosenje energije na analizu onoga sto se moze rjesiti u par recenica. Volim cinjenice. Zelim razumjeti!
Zelim razumjeti kako se odredjeni osjecaji mijenjaju takvom brzinom, jer smatram da to nije moguce. Za mene je moguce jedino to da se nije govorila istina ili se prikrivala.
Zelim razumjeti zasto covjek covjeka toliko zeli povrijediti, a za sebe zeli drugaciji tretman!?
Zelim razumjeti sebe i osjecaje koje gajim i koji se ne mijenjaju, a za sebe povratne informacije nemam!?
Zelim znati , da li je zaista moguce nekoga bezrezervno voljeti?
Tragam za tim odgovorima, ponukana pricom svog prijatelja i odgovori ne dolaze.
Taman kada pomislim da sam napravila korak naprijed , osjecam da sam odjednom dva koraka nazad.
Onog trenutka kada to naglas izgovorim, okruzena sam s ljudima koji su "veliki strucnjaci" za pitanja srca i duse i govore da to sto ja i neki osjecamo ne postoji, da su takvi sentimenti izmisljotina.
Pa zasto onda kad idu u kino trose kilograme Paloma maramica, jecaju i poistovjecuju se s likovima? Zasto im takve izmisljotine tako diraju srca i dusu? Srame se i boje pokazati da je to ono za cim tragaju.
Svi vole davati savjete drugima, kako to da ih ne primjene na sebi?!
Zar je moguce da ljudi mogu reci da vole cokoladu i taj je osjecaj prihvatljiv, a kad se govori o zivoj osobi onda je to izmisljotina?!
Uostalom, briga me , ionako cokoladu ne volim, volim tu izmisljotinu.
Volim tu veliku osobu, bila ona uz mene ili ne. Za mene vrijedi vise od svega, vjerovao to il ne....
Bezuvjetno i bezvremenski i kad je dobro i kad je lose..... i onog trena kad vrijeme zauvijek stane .... kad se za nas to vrijeme vise ne bude moglo mjeriti.... ko zvijezda na nebu u svom sjaju i vjecnosti...

- 23:06 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2010  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Ožujak 2010 (2)
Veljača 2010 (2)
Siječanj 2010 (4)
Prosinac 2009 (11)
Komentari On/Off

Opis bloga

Ono sto me dnevno inspirira, dogadjaji, uspomene , ljudi ... setnja kroz zivot




Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

.....da znam koliko dusa citajuci koraca zajedno sa mnom .....
08.12.2009.



JUKEBOX



U vrtlogu zivota

Svakodnevica nalaze svima nama odredjen nacin ponasanja. Vecina nas pliva uz struju iako se s time ne slazemo, vjerujem da je plivanje kontra stuje ipak zanimljivije. Ne trebamo zuditi da nas prihvacaju oni koji to ne zasluzuju.

http://photos-h.ak.fbcdn.net/hphotos-ak-snc3/hs238.snc3/22558_267147997377_782482377_3294779_6111252_n.jpg

http://img51.imageshack.us/img51/6003/darijabanner.jpg